Ne morate imati sve pod kontrolom
Ići kroz život nastojeći imati sve pod kontrolom u najmanju je ruku teško. Na duge staze to je nemoguće. Najgore od svega, to je opasno po zdravlje, kako mentalno tako i ono fizičko. Previše sam klijentica s ovim problemom srela u svojoj desetogodišnjoj poslovnoj praksi da bih mislila drugačije.
Dio problema je ovaj apsurd: što su žene odgovornije, sposobnije i organiziranije, to im se čini da bi trebale moći držati pod kontrolom još više toga. Planiraju unaprijed. Misle na sve. Provjeravaju jesu li svi dobili ono što trebaju, hoće li se nešto zakomplicirati, što bi moglo poći po zlu i što još treba riješiti. I često u tome postanu toliko dobre da više ni ne primijete koliko ih sama potreba za kontrolom košta.
Kao da i najmanji uspjeh i dobra organizacijska vještina podrazumijevaju podizanje ljestvice i dodavanje sve većih i zahtjevnijih ciljeva jer eto, sve do tada učinjeno odjednom nije dovoljno. I dokle tako?
Kontrola i perfekcionizam nisu isto što i organiziranost
Organizacija nam može olakšati život. Dobar sustav može zamijeniti dio nepotrebnog razmišljanja iz glave i ostaviti više mentalne snage za ono što nam je važno. Međutim, pokušaj da unaprijed predvidimo, isplaniramo i osiguramo baš sve nešto je sasvim drugo i ima svoju cijenu.
Visoku cijenu.
Ta cijena je stalna napetost uslijed truda oko sasvim pogrešnih stvari. Nemogućnost da se žena opusti (u danu, tjednu ili ikad) jer u glavi uvijek ima još nešto što bi “trebala” provjeriti. Uz to, ženi u takvom stanju gotovo je uvijek teško ili nemoguće prihvatiti bilo kakvu pomoć ili tuđi način rješavanja nekog njenog zadatka (delegiranje) jer misli da bi ona to napravila bolje, brže, pametnije… pa s vremenom počne vjerovati da će se stvari doslovno raspasti ako ih baš ona ne drži pod kontrolom.
Tada organizacija prestaje biti pomoć, postaje sama sebi svrhom i počinje biti opasan teret.
Iz vlastitog iskustva znam koliko je tanka ta granica.
Htjeti imati sve pod kontrolom (zapravo potreba) najčešće se argumentira rečenicama poput: „Brže mi je da sama napravim”, „Ako ja ne mislim na to, neće nitko”, “Dok tebi objasnim ja sam već gotova.” ili „Samo želim da sve bude kako treba.” Problem je što „kako treba” vrlo često znači „kako sam ja zamislila”, a život ne funkcionira tako. Neće uvijek svi napraviti ono što ste zamislili. Neće svaki plan uspjeti. Djeca će nešto zaboraviti, partner će promijeniti dogovor, posao će donijeti nešto nepredviđeno, a dan koji vam je ujutro izgledao savršeno posložen do podneva će se potpuno promijeniti.
Često vam uopće ne treba rješenje nego odluka
To nisu velike životne odluke. Najčešće su vrlo male, svakodnevne odluke koje nam samo vraćaju malo prostora.
Odluka da nešto ostavite za sutra.
Odluka da nešto prepustite drugome.
Odluka da ne reagirate odmah.
Odluka da nešto ne pokušavate popraviti.
Odluka da prihvatite da danas nećete sve stići.
Odluka da ne morate imati odgovor.
Odluka da nešto više jednostavno nije vaš problem.
Dovoljno dobro je zapravo savršeno
Ne morate imati sve pod kontrolom da biste bili odgovorna majka, supruga, zaposlenica, prijateljica. Ne morate sve predvidjeti da biste bili dobro organizirana žena. Ne morate uvijek znati što slijedi da biste se osjećali sigurnom. No, trebali biste naučiti kako sigurnost steći i održavati na zdrave načine. O tome u budućim objavama.
Do tada, zapamtite za početak da cilj dobre organizacije nije da imate sve pod svojom kontrolom. Cilj je da vam “dovoljno dobro” postane mjerilo za normalu i za vaš mentalni mir, a sve ostalo da svjesno ostavite izvan vaše zone utjecaja jer tamo i spada.
Danas se prezauzetost smatra normalnim stanjem pa se tako ženama i na tržištu usluga organiziranja često nude organizacijska “rješenja” unutar njihovih postojećih situacija umjesto da se prvo početna situacija temeljito preispita.
